Bušašljivi blog

< rujan, 2006  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

biti il ne biti




Ovo sam ja...al s 3 promila alkohola u krvi party





...moj najbolji prijatelj...


  


...moji kućni ljubimci...


  



  



  


...i moja super frendica, koja na tako orginalan način hipnotizira ljude!!!


  









Često posjetim:
sleepyboo
pihtritočkeuskličnik

24.09.2006., nedjelja , 11:35
Moja svakidašnjica

Moja svakidašnjica je jaaaaaako dosadna, evo ovako to izgleda:
Ustanem se svako jutro oko 6:30, nekad ranije, nekad kasnje, ovisi kad me Jessica Alba probudi. Zatim mi J.L. donese doručak u krevet: kavijar, jastog...zalijem šampanjcem...znate običnu hranu doručkujem. Obično mi Breatny donese koku da šmrknem, ali ponekad i Beyonce. Ako sam pospan i dalje onda mi Eminem ili 50 cent ponešto izrepaju...i tad me Giorgio Armani obuče za školu, pa me vozač provoza u maybachu do škole, ponekad i sam odem u jednom od lambourginija...Kad dođem u školu idem prvo u kafić u wc malo se promerat i pofatat s Pamelom i Angelinom. Zatim idem u školu i tamo sve prorasturam i dobijem par petica svaki dan. Na odmoru volim proletiti s Concordom do jednog super restorana u New Yorku s nekim zečicama playboyevim...Kad se vratim još malo škole, meranja, kocke, pića, droge...i nakon dosadna dana odem do Billa Gatesa da ga malo namlatim jer mi duguje neki novac...koju milijardu, je neš sitno al ipak! Zatim skoknem do golf kluba, držim instrukcije golfa Tiger Woodsu i skoknem do Donalda Trumpa da zabacimo biljara na mom novom zlatnom biljar stolu u apartmanu u Miamiju...I onda idem vani s Ronaldhinom i ekipom u toples bar...Vratim se kući oko 3 sata ujutro, par hop cup s Jessicom, J.L. i Breatney i idem spavat...Dosadan dan, zar ne!!! smijeh


say (57) | print | #






12.09.2006., utorak , 16:03
Puzzzzzzzle...

Složite puzzle i vidjet ćete mene i moju bivšu curu Pamelu Anderson...i nije fotomontaža, ne nije, nije, nije...nijeeeeeeee!!!









say (24) | print | #






27.08.2006., nedjelja , 20:12
Ljudske gluposti za ''Bože sačuvaj''

Živim u jednom selu punom takvih ''bisera'' da ti ovdje život nemože bit nikako dosadan jer se po cijeli dan možeš smijat glupostima koje pojedini ljudi rade. Tako da ti imam puno toga za ispričat, al nebi moglo stati na sve moguće blogove na internetu, pa ću nabrojat samo neke bisere.
Sve naše kuće su dosta blizu jedna druge, tako da uvijek znamo što se događa ako se nešto važnije događa. U jednoj od tih kuća živi ''kraljica svih bisera'', neću imenovati, al svaka čast curi jer je to krvavim radom zaradila. Zapravo ona je žena i ima dvoje male djece, al po pameti se nebi moglo baš lako razlikovati tko je majka, a tko je djete u toj obitelji. Znaš, u svakoj kući se nalazi brojač struje koji ima jedan krug sa crvenom oznakom i on se vrti ako je struja u pogonu u toj kući ili stanu, al nemoram to ni objašnjavat, svi to znaju. Al, ta žena to NIJE znala i pošto moja mama radi u električnome, ona ju je pozvala na telefon i rekla da brzo, brzo dođe, ko da je u pitanju život ili smrt. Ta ju je žena u panici upitala jeli možda slučajno nešto pokvarila jer je brisala prašinu na brojaču pa sad se ta crvena točka miče…O ISUSE KRISTE!!! A mama se samo nasmješla i upitala: ''A, da nisi možda uključila nešto u struju?''
Onda jednog dana je vozila karjolu punu vreća nekakvog smeća i među tim vrećama virio je njen sin. Moj stari je slučajno prolazio kraj nje i rekao da bar ne izbaci to dijete zajedno sa vrećama smeća…Bože sačuvaj! Mogao bi sad nabrajat i nabrajat o njoj, jer je žena stvarno smiješna kao pojava. Al ima ovdje još puno bisera.
Moj rođak se ženi ubrzo, onda je podijelio pozivnice susjedima. Pozivnice su malo neobične, jer dobiješ puzzle od 9 komada, kad ih sastaviš, onda s njih pročitaš: ''Pozivamo vas dana…bla, bla…'' Nego nije to bitno. Bitno je to što su jedni susjedi donijeli tu pozivnicu kod drugih susjeda, koji su jedna od rijetkih normalnih obitelji u naselju, i zamolili ih da im oni sastave te puzzle jer oni nisu nikako mogli dokučiti kako da sastave te jeb… puzzle od 9 komada…KRISTE ISUSE, KRISTE ISUSE, KRISTE ISUSE…NISU ZNALI SASTAVIT PUZZLE OD 9 KOMADA!!! NITKO U CIJELOJ OBITELJI!!! Onda su im sastavili u toj, susjednoj kući, a da bude još šokantnije, sastavila ih je djevojčica od 6 god. pred retardiranim, glupim glavama žene preko 40 god. i njena sina, koji su donijeli te puzzle. Stvarno ne znam što još reći, osim:
''Bože, pa di to ja živim???!!!''
Volio bi čut i od vas neku takvu ''bisernu'' priču!



say (34) | print | #






19.08.2006., subota , 18:01
Skateboarding

To je moj najdraži hobi!
Dok se ja ''điram'' na skateu oko kuće i molim Boga da ne padnem, ovako to rade profići:
(klikni na video)


  



say (6) | print | #






Evo jedna scary story iz moje kolekcije...



MALI MICKY

Um je najsavršeniji proizvod prirode...um je najfascinantnije oruđe...um je najjače oružje...ALI...Što ako čovjek posjeduje najfascinantnije, najsavršenije i najjače oružje-genijalni um i ako taj čovjek upotrijebi svoj um za krivu svrhu...za potpuno brutalnu svrhu...na djela koja se potpuno protive ljudskome shvaćanju, srži ljudskoga bića...onda taj um nije ljudski um...taj um je um...čudovišta...

''Ispričat ću vam priču o jednome čudnome dječaku. Zvao se Mali Micky. Zapravo, tako su ga svi zvali, nitko nije znao kako je njegovo pravo ime. Bio je poseban. Bio je poseban zbog toga što je bio nijem. Nije dobio dar govora od Boga. Ali, ni zato nije bio toliko poseban koliko je bio jedinstven i poseban zbog genijalnog uma kakvog je imao...Taj dar činio ga je posebnim...
U školi je bio povučen i miran. Uvijek zamišljen, gledao je kroz prozor, uvijek isti prozor. Nije imao prijatelja, nije bio poput sve ostale djece. Dok su se sva ostala djeca igrala, on bi sjedio na klupi kraj igrališta i samo bi promatrao ptice. Gajio je veliku ljubav prema tim stvorovima. Kod kuće je imao mnogo vrsta ptica koje su bile u njegovu kavezu. No imao je i mnoge kukce doma, ali nitko nije znao gdje ih drži...
Osim ptica volio je igru šah. Bio je nedodirljivi prvak šaha, nisu ga mogli pobjediti ni stari velemajstori. Svi su smatrali da dok gleda kroz onaj isti prozor, smišlja nove poteze u šahu. To je bila istina, smišljao je nove poteze...no ne u šahu...
Nije imao majku, majka mu je umrla za vrijeme njegova poroda. Otac mu je bio dobar čovijek, ali piće ga je uništilo nakon ženine smrti. Kada bi bio pijan, govorio bi mu takve grozote, govoreći da je on Sotonin sin, ne njegov, da ga je Sotona poslao da uništi sve što on voli, pa tako i njegovu voljenu suprugu pa i samoga njega. Iako nije znao govoriti, znao je tako dobro razumijeti oca. Tako dobro ga je razumio da ga je to obilježilo za cijeli život, cijeli život je smišljao poteze...no ne u šahu...
Bližilo se natjecanje u šahu. Svi su već znali tko će biti pobjednik, jer nitko nije bio ravan jedanaestogodišnjem Malom Mickyu. Ostala djeca iz školskog šahovskog kluba, samo su se borila za ostale pozicije. Kasno u noći, prije natjecanja, Mickyev otac vratio se kući pijan i sav shrvan jer je upao u tešku financijsku krizu. Napao je Maloga Mickya jer je glavna nagrada natjecanja ove godine nosila i dobru novčanu nagradu. Kao i uvijek govorio mu je grozote, no rekao je nešto što prije nikad nije. Rekao je da Mali Mickey, zapravo, nije njegov sin. Naime, njegova majka nosila je sina jednog običnog razbojnika, silovatelja koji je silom začeo Maloga Mickya...To je sve ove godine bockalo Mickyeva oca, koji sam nije mogao imati djece, pa se iskaljivao na Mickyu. Jedino je Mali Micky mogao znati i reći kako se tada osjećao...
Svanuo je dan i započelo je natjecanje. Svi su očekivali Maloga Mickya, uzvikavali su njegovo ime. No, Mickyu nije bilo ni traga. Nitko nije znao gdje je, ali natjecanje je moralo započeti i bez njega. Mali Micky je lutao sam po gradskom parku...i razmišljao...razmišljao je ponovo o potezu...no ne u šahu...
Natjecanje je završilo. Pobjednica je bila Mickyeva najveća školska suparnica, no nedorasla Mickyu. Sve se stišalo, svi su otišli svojim kućama. Pobjednica je još ostala primiti nagrade kod ravnatelja. Kada je išla kući, naišla je na Mickya. Počela ga je zadirkivati i vrijeđati. To mu je bilo uobičajno, no sada je bio posebno shrvan i bijesan. Djevojčica nije znala da je učinila tako veliku grešku, jer prelila se čaša, probijene su sve krajnje granice Mickyevog strpljenja...Oči su mu postale krvave, znoj je izbijao na čelu, krvave, izgrižene usne drhtale su od bijesa, podigle su se i otkrile zube, zube zvijeri, ne obične zube jedanaestogodišnjaka...Djevojčica je u panici počela bježati, bacivši nagrade, bacivši sve što je imala. Bježala je natrag u školu!
Kada je došla do vrata škole, bila su zaključana, nije imala gdje pobjeći...skičala je, tražila je pomoć, no nitko nije čuo. Micky joj se približio...oštrim noktima kao u životinje, kao u orla, ošamario ju je po licu...krv...mlada krv je potekla niz njene obraze...vrištanje...šamar...krv...Odvukao ju je u crkvu. Bacio ju je na tlo, šamarao i grizao po vratu...djevojčica je plivala u vlastitoj krvi...suze su joj presušile...izgubila je svijest...ali ona životinja, zvijer u koju se pretvorio Micky, nastavila je udarati...odgrizao joj je komad mesa s ruke...meso je visjelo s djevojčice...meso je visjelo s Mickyevih usta i onih zubi...meso je visjelo s njegovih noktiju...užas...strava...!!! Neku viku načuo je svećenik. Dotrčao je i vidio...kakav prizor...kakav prizor...vidio je djevojčicu bez odjeće..bez ruku...bez...bez kože...djevojčica je ležala...oderane kože...ležala je kraj crkvenog oltara...
Micky je stajao, nedaleko nje, raširenih ruku prema zraku...Izgovarao je neke riječi na nekom nepoznatom jeziku...Micky koji je bio nijem, izgovarao je sve glasnije i glasnije te riječi, te nepoznate riječi. Vikao je, naprosto urlao te riječi...bile su strašne iako ih svećenik nije mogao razumjeti. Izgovarao ih je cijelim tijelom, cijelim svojim bićem...kao da ih je izgovarala...sotona!!!
Pobjegao je, ostavljajući krvave tragove za sobom. Pobjegao je i više nitko nije znao gdje je. Sutradan su pronađene njegove ptice, sve su bile mrtve...usmrćene okrutnom smrću...sve su bile bez glave i perja!!! Pobjegao je i više nitko nije znao gdje je...''
-Pričao je Jonh, stari, mudri čovjek toga grada. Bilo je to prije 27 godina. Nitko nikada neće zaboraviti ovi događaj i nitko nikada neće zaboraviti Maloga Mickya...Nitko više nije čuo za njega. No, razlog što je John pričao ovu priču je zapravo još jedna smrt...Pronađena je djevojčica u istom tome gradu, ubijena brutalno, na isti način. Bez ruku...bez kože na tijelu... Na njoj je bio priljepljen natpis napisan krvlju...natpis koji je glasio: Više nisam MALI Micky!!!...
NASTAVLJA SE...




say (1) | print | #






<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

layout by 6r1m r3ap3r